Stanari - Bjelašnica

Tmurno jutro u velikom gradu samo je doprinjelo njenoj odluci o odlasku na brdo. Ruksak je vrlo brzo bio spreman, napunjem samo osnovnim stvarima koje bi joj mogle zatrebati. Fotoaparat, najbolja prijateljica i Lolica :) su bili neizostavni. U gustim šumama Bjelašnice naišli su na još jednog prijatelja, ali o tome poslije. Mala bijela kutija na četiri točka zvana Del Boy neumorno se penjala krivudavim putevima divne planine dok nije stigla na odredište - selo Lokve u blizini Pazarića. Put prema Bajti su nastavili pješke, oslanjajući se na moćne planinarske štapove za koje se ispostavilo da nisu obični štapovi. Pored toga što su služili kao dodatne dvije noge, služili su i za istraživanje okoline, uklanjanje prepreka sa puta i viteško mačevanje sa ekipom. Put od Bajte do krajnjeg odredišta vodi kroz začaranu šumu u kojoj se sigurno krila pokoja divlja zvijer, samo što je oni nisu imali priliku vidjeti.

Visoko drveće se polahko počelo mijenjati u niske gutice smreke i ostalih šumskih plodova između kojih se nalazila prelijepa planinska kućica. Ta kućica je bila njihov dom naredna dva dana. Naravno, kućica nije bila njihova konačna destinacija. Njihovo dvodnevno putovanje je tek počinjalo. Branje gljiva, islandskog lišaja i šipurka je samo dio onoga što su radili za vrijeme dugih šetnji beskrajnim prostranstvima Bjelašnice. Ekipi se pridružio i prijatelj Tarzo, veliki poznavalac gljiva, koji je svojim umijećem doprinjeo zajedničkoj večeri.

Nakon iscrpne šetnje došlo je i vrijeme za okupljanje oko logorske vatre i pripremanje domaćeg čaja od šipurka i islandskog lišaja.  Noć je bila idealna za posmatranje zvjezdanog neba i odmaranje duha i tijela.