Spomenik prirode Tajan

 

Za spomenik prirode Tajan nisu čuli mnogi ali svakako ga vrijedi spomenuti. Da budem iskrena, i ja sam prvi put čula za njega prije nekoliko dana kada mi je prijateljica pomenula da bi zbog posla tamo trebala obići  smještajne kapacitete. 

Ustajanje u 05:15 ujutro mi se nije činilo kao idealan početak dana, međutim kasnije sam zaključila da se definitivno isplatilo. I tako se par prijatelja zaputilo prema Zavidovićima. S obzirom da nismo bili sigurni gdje se park nalazi, u Zavidovićima su nas dočekali prijatelji iz Turističke zajednice Zeničko-dobojskog Kantona. Svi skupa smo se uputili prema Kamenici gdje je smješten turistički info centar ovog područja. Na putu smo imali priliku da vidimo dva vodopada na rijeci Gostović koja su nas očarala.

 

 

Saša iz TZ nam je omogućio informacije iz prve ruke, odveo nas na domaći čaj kod čika Mehe čija kuća se nalazi ograđena visokim drvećem, odmah pored potoka Stara Kamenica.

Pored vodopada koji su nam svima oduzeli dah, da smo imali vremena, mogli smo posjetiti i pećine, jezero Mašica i područje Tajana. Nažalost vremena nije bilo i to će nam biti jedan od glavnih razloga da se vratimo u Tajan. Na polasku iz Kamenice nas je ispratio veseli psić koji nas je svojim lavežom definitivno pozvao da se vratimo! :) 

Do tada...još jedna slika vodopada...

                                                                                    

Stanari - Bjelašnica

Tmurno jutro u velikom gradu samo je doprinjelo njenoj odluci o odlasku na brdo. Ruksak je vrlo brzo bio spreman, napunjem samo osnovnim stvarima koje bi joj mogle zatrebati. Fotoaparat, najbolja prijateljica i Lolica :) su bili neizostavni. U gustim šumama Bjelašnice naišli su na još jednog prijatelja, ali o tome poslije. Mala bijela kutija na četiri točka zvana Del Boy neumorno se penjala krivudavim putevima divne planine dok nije stigla na odredište - selo Lokve u blizini Pazarića. Put prema Bajti su nastavili pješke, oslanjajući se na moćne planinarske štapove za koje se ispostavilo da nisu obični štapovi. Pored toga što su služili kao dodatne dvije noge, služili su i za istraživanje okoline, uklanjanje prepreka sa puta i viteško mačevanje sa ekipom. Put od Bajte do krajnjeg odredišta vodi kroz začaranu šumu u kojoj se sigurno krila pokoja divlja zvijer, samo što je oni nisu imali priliku vidjeti.

Visoko drveće se polahko počelo mijenjati u niske gutice smreke i ostalih šumskih plodova između kojih se nalazila prelijepa planinska kućica. Ta kućica je bila njihov dom naredna dva dana. Naravno, kućica nije bila njihova konačna destinacija. Njihovo dvodnevno putovanje je tek počinjalo. Branje gljiva, islandskog lišaja i šipurka je samo dio onoga što su radili za vrijeme dugih šetnji beskrajnim prostranstvima Bjelašnice. Ekipi se pridružio i prijatelj Tarzo, veliki poznavalac gljiva, koji je svojim umijećem doprinjeo zajedničkoj večeri.

Nakon iscrpne šetnje došlo je i vrijeme za okupljanje oko logorske vatre i pripremanje domaćeg čaja od šipurka i islandskog lišaja.  Noć je bila idealna za posmatranje zvjezdanog neba i odmaranje duha i tijela.